Proslavljeni srpski i svjetski reditelj Emir Kusturica istakao je u okviru međunarodnog skupa „Beogradski kontrapunkt” u Jugoslovenskoj kinoteci da kultura propada zato što propada država i da sve države u svijetu propadaju zato što su smetnja ostvarivanju interesa transnacionalnih korporacija. On smatra da je globalizacija najviše uspjela u izjednačavanju konformističkih ideja svijeta.
– Danas sigurno možemo, umjesto Robespjeru ili Njegošu, da podignemo spomenik frižideru ili fotelji za masažu, mercedesu, malom avionu i na svim kontinentima bi se složili da je to bolje od Robespjera, zato što svi to prepoznaju kao blisku temu, primijetio je Kusturica.
On je pomenuo i šoping mol kao liberalno kulturno djelo koje je zahvatilo sve zemlje.
– Čitav grad se seli u šoping mol i tamo sahranjuje gradske simptome Stare Grčke i kulturu koju je hrišćanska civilizacija naslijedila od prethodnika. Očekujem da će u šoping molove uskoro ugrađivati sakralne objekte, spa centre i tu će se useliti gradske uprave i pošto će bioskope preuzeti Netfliks, možemo komotno da tvrdimo da će se u nekadašnjim bioskopskim salama održavati neredovna zasjedanja skupštine – dodao je Kusturica.
Uvjeren je da je globalizacija počela otkrićem televizije i raspadom SSSR-a.
– Radio nije imao tu propagandnu moć. Kada uzmemo brzinu kojom su najbrži jahači Džingis Kana stizali na obale Dunava, s druge strane svijeta, govorilo se da im je potrebno 10 dana, a informacija danas stiže s jednog na drugi kraj svijeta brže od metka i najčešće ima ubojitije dejstvo od samog metka, rekao je on.
Demokratski totalitarizam koji je, prema njegovim riječima, naslijedio totalitarizam sovjetskog tipa, najviše voli da širi tržište bombardovanjem i nikako ne trpi da ima resursa tamo gdje oni ne upravljaju direktno ili neposredno.
– Sve se komplikuje jer komunistička Kina ima dugoleteće bombe, kao i Ruska Federacija, pa se napoleonsko-hitlerovski sindrom javlja zasada samo u formi okupljanja žive sile i humanizma, konstatovao je slavni reditelj. Kusturica je istakao da se globalizacija ne može odvojiti od vojno-strateških ciljeva i da postoji kao politički koncept koji melje kulturu i sve ostalo.
– Prvo dođe Madona, pa NATO. Mi smo trpjeli bombe zbog demokratije i kada je uništeno 240 bogomolja, taj svijet nije reagovao u zaštitu te kulture. Globalizacija ima potrebu za novim profitom i nema humani aspekt, samo tehnološki, smatra on. Podsjetio je da je još prije 20 godina list „Njujorker” objavio da kultura kao katarzično ili apolonovsko djelovanje na masu ne treba da postoji, već da ona treba da se konzumira.
– To je u suprotnosti sa socijalističkom idejom gospodina (Hose) Muhike da je kultura rutina dnevog saobraćanja sa ljudima i da je njena najbolja posljedica način na koji ćemo da se obraćamno drugima i način na koji ćemo da živimo zajedno, rekao je Kusturica, primjetivši da mali narodi pristaju, jer moraju, na to da banka presuđuje. On je rekao i da u bližoj istoriji imamo primjer da se uz jak poredak može napraviti kompaktna multikulturna sredina.
– Jugoslavija je uslovno rečeno bila kompaktna multikulturna sredina, ali za to možemo da zahvalimo poretku, a ne nekome ko je mislio na budućnost. U ovoj sredini se još o Titu ne smije progovoriti kako valja, ali ljudi žude za onim što stvara poredak, a on je to imao, rekao je Kusturica. On se osvrnuo na stav zapadnih intelektualaca da ideologija ne treba da postoji, jer je ukorijenjena u fašizmu ili komunizmu i da se umjesto toga koristi nadideologija i to na dogmatski način pokrivajući tržište kao glavni izvor širenja ideje jednakosti među ljudima do kojeg ne dolazi.M.Nj.


Film je bezdušan, bavi se profitom a ne čovjekom

– Vidimo danas u Evropi sve veće razlike, ljudi se osjećaju ugroženim i okreću se svojim nacionalnim projektima. Udarne termine na televizijama u Francuskoj i Engleskoj imamo za utvrđivanje gradiva koje je u svojoj osnovi dogmatsko i služi da ogromnu masu finansijskog kapitala gura u nove prostore i preko nacionalnih banaka drži svoju ruku nad privredom čitavog svijeta, ocijenio je Kusturica. Poznati reditelj je podsjetio na idealizovani svijet koji je Holivud nudio pedesetih i šezdesetih godina da bi se pretvorio u „religiju bez boga”, a televizija postala najjače sredstvo u rukama elite, primijetivši da je film postao bezdušan jer njegov autor ne želi da se bavi čovjekom već profitom. On je konstatovao i da je posledica Holivuda i Elvisa Prislija rijaliti šou koji mi danas živimo, koji banalizuje čitav narod i predstavlja posljednji udarac naše ništavnosti i gubitak samopoštovanja, što i jeste cilj.